Prica O Kafi

PRIČA O KAFI

Nazivaju je „dočekuša", „sikteruša" i ko zna kako još. Banjaluka je imala kafane lre Pariza i Beča

Za kafu Arapi, na primer, kažu da mora biti crna kao noć i slatka kao ljubav, pijući taj vrlo zaslađeni napitak polako i sa uživanjem. Za razliku od zapadnjačkog sveta, koji kafu pije najčešće stojeći u bistroima ili kafićima. Kafa bez duvana je kao postelja bez jorgana, rekao je svojevremeno neki istočnjački mudrac, jer pušenje, tvrde upućeni, pijenju kafe daje.posebnu dimenziju uz meditiranje ili razgovor.

Mnogi možda ne znaju da je, na primer, Banjaluka imala kafane još pre Pariza (1671. godine) ili Beča (1683. uodine), a prva kafana ili „kahva" otvorena je u Sarajevu čak 1592. godine! U nekadašnjoj Bosni i Hercegovini kafa se nije šećerila sve do austrougarske okupacije 1878. godine, već se pila s medom! Zanimljiv je i podatak da se u turskoj carevini kafa pržila pod nadzorom države kroz monopol zvani „tahmis" (ukinut 1868. godine), kako se nekada zvao i deo sarajevske čaršije s leve strane Miljacke, od Principovog mosta do Careve ćuprije.

U narodu su se zadržali mnogi često šaljivi nazivi za serviranu kafu, koja je po mišljenju mnogih meraklija ili poznavalaca najbolja ako se iz džezvi naliva u fildžane a ne u šoljice! Ipak, nepisano je pravilo kafopija da je jedino uživanje ako se kafa pije sa kockom šećera, a ne već zašećerena!

Osim naziva „dočekuša", „razgovoruša" ili „sikteruša" ili „ispraćuša", za kafe koje se serviraju gostima u kućama ima još simpatičnih naziva koji se lako pamte i čiji se broj stalno povećava. Sami nazivi najčešće govore o vremenu serviranja: „kremeljuša", „razdremuša", „tračuša", „dolevuša" („puca"), „pričuša", „poručka" (po šoljica posle ručka), „akšamija" (pije se posle zalaska sunca)… Ivo Andrić je jednom rekao pesnikinji Miri Alečković da postoji i „ženska pričuša" što bi otprilike odgovaralo „ićindijuši", kafi koja se pije posle podne!

Za nedovoljno prženu kafu narod kaže da je ačik (svetla) a za nezašećerenu ili gorku kafu kaže se da je biberlija, iako postoji i kafa gorkača, koja se namerno preprži da bude gorča i pije se bez šećera! Čibukuša je bila kafa koja se pila uz pušenje čibuka a gustulja je ona kafa koja se prilikom kuvanja ili pečenja (u narodu se različito govori o načinu pripremanja kafe!) promeša da bi u šoljici bila što gušća. Mnogi smatraju da je najlepša kafa „kajmaklija" koja ne sme da provri jer bi tada kajmak nestao na dnu džezve!

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License