Kako Se Proba Vino

Kako se proba vino?

Ima ljudi kojima je probanje najomiljenija stvar vezana za vino. Nema boljeg načina da se napravite važni u društvu, tvrde oni. Međutim, takvi rezmetljivci, uglavnom neznalice, samo kvare ugled Dravim Ijubiteljma vina. Ako želite da potpuno osetite sve blagodeti vina i na pravi način uživate u njemu, trebalo bi da znate i kako da ga pravilno probate, makar došli u opasnost da budete proglašeni za običnog foliranta. Naravno, niko ne očekuje da budete enološka enciklopedija niti da na slepo Događate godinu berbe i vinariju, ali osnovne stvari je lako naučiti, a satisfakcija je ogromna. Ako vas u :neđuvremenu ipak ne proglase folirantom, sa malo truda priuštićete sebi puno zadovoljstva. Vino se nercipira svim čulima. Naravno, najvažniji su ukus, miris i izgled.

IZGLED I BOJA

Izgled vina može da vas informiše o njegovoj starosti, kvalitetu, pa i sorti. Čašu odmaknite od sebe, okrenite prema beloj površini ili prema izvoru svetla, podignite u visinu očiju i nagnite za oko 45 stepeni. Prvo što bi trebalo da pogledate jeste boja. Bela vina mogu da se kreću od jako svetlih, preko žutih, sve do duboko obojenih, zlatastih i crvenkastih. Što je belo vino starije, boja mu je intenzivnija. Ako je odležavalo u drvenim buradima dobiće zagasitije, toplije tonove i biti jače obojeno. Vino bi trebalo uvek da bute bistro i prozirno, nikako mutno. Ako u čaši sa belim vinom budu prisutne čestice taloga, to uglavnom znači da je reč prilično starom vinu. U svežim, mladim vinima ponekad ćete primetiti fine mehuriće koji se izdižu ka površini. Kada se govori o mladim vinima treba reći i da su ona koja dolaze sa severa uglavnom bleđa od onih južnih.

Za razliku od belih, crna vine ne dobijaju na boji prilikom starenja, već upravo suprotno - gube je. Mlada crna vina su tamno crvena, čak purpurna, dok starenejm polako dobijaju nijanse rđe i boje cigle.Što je veća razlika u intenzietu boje vina po ivici tečnosti u čaši u odnosu na onu u sredini čaše, to je vino odležalije. Naravno, kao i kod belog vina, intenzitet boje crnog zavisi od sorte, kao i od podneblja sa kog dolazi. Vino ne srne da ima smeđu, tupu boju, jer je to znak da je oksidiralo i promenilo svoje karakteristike.

Nakon što ste dobro procenili boju, zavrtite lagano čašu i ponovo pogledajte. Na osnovu ovoga vino se opisuje kao gusto ili retko, odnosno lako ili teško pokretljivo. Kapi koje se slivaju niz staklo zovu se bahusove suze. Ako kapi ostavljaju isprekidane tragove znači da je u čaši starije, suvo ili lagano vino, a ako se vino sliva u teškim ispekidanim kapima znači da je slatko ili jako.

UPOSLITE I NOS

Sada sledi mirisanje. Nos slobodno gurnite u čašu i ne plašite se da ste nepristojni. Dobro udahnite, pa izdahnite. Ono što tada osetite, zove se prva impresija na nosu. Ponovo zavrtite čašu kako bi se iz vina oslobodilo što više mirisnih materija i ponovite mirisanje. Možda ćete biti iznenađeni, ali vino uglavnom najmanje miriše na grožđe. Mirisi se opisuju kao voćni, vegetativni, cvetni, začinski, na drvo, na kožu, na pržene orahe i slično. Nemoguće je sve naborojati, jer su naučnici izbrojali da u vinu ima preko 500 mirisnih supstanci. Vino jedino ne srne da miriše na čep - to je miris koji pomalo podseća na gljive, odnosno mokro lišće - jer to znači da je vino korked, odnosno bušone i takvu bocu treba vratiti. Oko 10% boca vina ima taj problem.

Voćne, ali i vegetativne mirise imaju uglavnom mlada vina i to zahvaljujući supstancama iz samog zrna grožđa. To su primarne arome. Znači, kada se kaže da vino miriše na jagodičasto voće, to uglavnom podrazumeva da je skorijeg datuma proizvodnje, što opet ne znači da i starija vina ne mogu da imaju takvu notu. Sekundarne su arome koje se u vinu stvaraju tokom fermentacije i zrenja vina i koje nastaju oksidacijom ili ekstrakcijom
materija iz drveta buradi. Tako vino dobija mirise na vanilu, kožu, duvan, prženo, na hrastovinu itd. Tercijarne arome su one koje nastaju tokom starenja vina i mogu da se razviju samo u propisno čuvanim bocama sa vrhunskim sadržajem. U takvim vinima osećaju se mirisi na med, petrolej i slično. Treba napomenuti da se - tako često pogrešno upotrebljavani - izraz buke odnosi isključivo na sekundarne i tercijarne arome u vinu, nikada na primarne. One se zovu naprosto: arome. Znači, nema svako vino buke.

VINO U USTIMA, KONAČNO
Sada uzmite manji gutljaj vina i lagano ga promućkajte u ustima, a zatim progutajte. U ustima ćete osetiti kiseline, oporost, manje ili više tanina, eventualnu slatkoću i arome koje će ponovo doći do izražaja kada posle gutljaja izdahnete na nos. Završnim ukusom zove se onaj koji vam ostane u ustima posle gutanja. Što on-duže traje i ako je prijatan, vino je kvalitetnije. Nakon gutanja opisuje se zaokruženost, harmoničnost, mekoća, oporsot, balansiranost, snaga, telo vina…

Tek kada spojite impesije vizuelnog i testa mirisa i ukusa dobićete kompletnu sliku o vinu koje pijete. Ukus se vežba (ne, nije tačno da o ukusima ne vredi raspravljati), pogotovo kad je vino u pitanju. Pokušajte da probate nekoliko vina odjednom i da uporedite utiske. Tako ćete lakše uspeti da izdvojite određene ukuse i arome kao prepoznatljive. Već posle malo vežbe i iskustva, steći ćete dovoljno znanja da sebi priuštite zadovoljstvo da uvek znate šta pijete. Zadovoljstvo razmetanja u društvu ostavite nekom drugom.
Igor Luković

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License