Brusnice

Dragocene crvene bobice

Čajevi pripremljeni od plodova i lišća brusnice pomažu u lečenju reumatizma, prehlade i bolesti mokraćne bešike. Dodatak jelima od goveđeg mesai divljači

U narodu je zovu brašnjača, medveđe grožđe, borovka i rdeča, a najpoznatija je pod imenom brusnica (Vaccinium Vitis-idaea L.) Ova biljža malog zimzelenog žbuna, visokog svega tridesetak dentimetara, za plod ima drvenu bobicu prečnika pest do osam milimetara. Do sazrevanja bobica je bele boje. Sadrži malo šećera, zbog čega joj je ukus brašnjast, a miris veoma prijatan.

Brusnica sadrži arbutin, tanin i flavonol. U narodnoj medicini list se koristi za pripremanje lekovitih čajeva čiji je ukus prijatniji nego onog od listova borovnice zbog manje oporosti. Priprema se tako što se jedna kašika suvih i dobro isitnjenih listova prelije čašom vrele vode, posle nekog vremena se ocedi i pije nezaslađen, u gutljajima. Upotrebljava se kod bolesti mokraćne bešike, katara, bolova u mokraćnim kanalima, a posebno lekovito deluje protiv gihta i reumatizma.

Plod brusnice sadrži oko sedam odsto invertnog šećera, zatim limunsku i jabučnu kiselinu, tanin, pektin i oko deset odsto vitamina C. I on se u narodnoj medicini koristi za pripremanje čaja protiv nazeba, reumatizma i visoke temperature. Čaj se priprema od osušenih plodova.

U mnogim zemljama brusnica se koristi za pripremanje pekmeza, sirupa, sokova i želea. Za duže čuvanje u domaćinstvu konzerviše se u šećeru. U Nemačkoj se od brusnica pravi kompot koji se koristi uz jela od goveđeg mesa i divljači. Od ploda ovog voća može se pripremiti i ukusan sok od 3 kilograma bobica koje se kuvaju sa litrom vode dok im ne popuca kožica. Presovanjem se zatim iscedi sok, procedi, i na litar tako dobijene tečnosti dode 250 grama šećera i kuve još dva minuta. Pošto se odstrani pena, vreo sok se sipa u zagrejane boce i steriliše još 15 minuta na 9S stepeni Celzijusa.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License